KLASIKU FILMSKE REŽIJE VELJKU BULAJIĆU
ZAGREB
Dragi stari druže,
Evo nas na izmaku duboke mladosti (kako se ja salim na svoj račun), još uvijek u radnom elanu kao vazda – ti na režiji, dramaturgiji i esejistici, a ja na književnosti, teatrologiji i publicistici. Naravno, i u predvođenju Dukljanske akademije nauka i umjetnosti koja pod ovom novom vlašću nema ni elera; u kojoj institucionalno rade samo akademici, i ne svi, a mladi će raditi više i aktivnije u Dukljanskoj akademiji ako neki domaći ili strani sponzor, donator ili neka dobroželeća ambasada – obezbijede podšku i izvedbu konkretnih projekata; ma ko da je zainteresovan za miroljubivi, eurokulturološki i globalno akademijski ugled u zemlji i inozemstvu.
Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, njeno Predśedništvo i predśednik Senata DANU dr Čedomir Bogićević upućuju ti najsrdačnije čestitke povodom prijema nagrade „Zlatni Oktavijan“, koju ti je dodijelilo Hrvatsko udruženje filmskih kritičara, dakle najstroži žiri koji određuje mjesto i značaj filmskim umjetnicima u Svijetu i kod nas. Vjerujem da ti je ova nagrada najdraža, pa i najznačajnija, ali nije veća od mnogih koje si svih ovih proteklih decenija dobijao. Nadobijao si se, stari druže, i većih i manjih – i hrvatsko-crnogorskih i svjetskih, univerzalnih. Ali najveća nagrada, po kojom te u svijetu pamte, to su tvoja filmska djela.
Dobro se śećam onog prijema u sarajevskoj Zetri s Titom i Jovankom Broz na čelu elipsoidnog stola – 29. novembra 1979. godine. Na Prijem su bili, a neki svakako i nijesu bili, glumci i drugi učesnici u filmu „Bitka na Neretvi“, nakon njegove svečane premijere. S jedne i sa druge strane Tita i Jovanke Broz – bili su znameniti glumci, učesnici u tvojem epohalnom djelu, u kojemu se, po svim našim mišljenjima, pokazala izuzetna, genijalna vidovitost Maršala Tita i vrhunska umjetnost hrvatsko-crnogorskog velikana Veljka Bulajića.
S jedne i s druge strane Jovanke i Tita bili su: Orson Vels, Silva Košćina, Jul Briner, Velimir Bata Živojinović, Ljubiša Samardžić, Milena Dravić, Oleg Vidov, Kurt Jirgens, Hardi Kriger, Feranko Nero, Sergej Bondarčuk, Faruk Begoli, Lojze Rozman, Hajrudin Hadžikarić, Fabijan Šovagović i drugi. Za titovim elipsoidnim stolom nije se jelo, ali se pilo. Titu, koji se obraćao na njemačkom, ruskom i italijanskom jeziku, dolivao je viski /ili jermenski konjak/ šef njegovog Kabineta general Žeželj. Pošto mene nije interesovala zakuska koja je, u drugom dijelu sale, bila na usluzi ostalim učesticima u Filmu, ja sam se uz Žeželja nalazio neposredno iznad Tita i Jovanke. General Žeželj je vjerovatno smatrao da sam ja provjereno lice iz bezbjednosti crnogorskog rukovodstva (lice u koje je imao povjerenja tadašnji šef jugoslovenske kontraobavještajne službe Vidoje Žarković), pa je meni, između dva dolivanja u Titovu čašu, saopštavao svoje primjedbe na ponašanje Titovih gostiju. (Ostale za Titovim stolom, njegove goste koji se u piću nijesu osjećali inferiornim, služili su uniformisani kelneri.)
U drugom dijelu sale bila je trpeza za ostale učesnike u Filmu, u čijoj blizini su bile i delegacije svih jugoslovenskih republika, pa i Crne Gore (od kojih niko nije ništa konzumirao), a tu je bio i antialkoholik Miodrag Bulatović Bule. Ni on ni ja ne bismo prisustvovali ovom svečanom saboru da nas nije uveo prof. Ratko Đurović, jedan od koautora scenarija Filma, koga su visoko vojni oficiri na ulaznim vratima poštovali, jer su primijetili da on i kod Tita ima povlašćen položaj.
Svoju čestitku reditelju Veljku Bulajiću povodom dodjeljivanja nagrade “Zlatni Oktavijan”, Predsjednik Crne Gore Milo Đukanović sažeo u nekoliko podataka: “Najsrdačnije Ti čestitam prestižnu nagradu „Zlatni Oktavijan” za životno djelo za 2020, koju Ti je nedavno dodijelilo Hrvatsko društvo filmskih kritičara. Ta vijest je sa radošću primljena i u Tvojoj Crnoj Gori, jednako kao i u Tvojoj Hrvatskoj, i umjetničkim krugovima na svim prostorima bivše Jugoslavije!” Čestitkama se priključuje i Dukljanska akademija nauka i umjetnosti, njeno Predśedništvo i članstvo, predśednik Senata DANU dr Čedomir Bogićević i recentni Programski odbor kulturološke Fondacije “Sveti Petar Cetinjski” iz Podgorice, te njeno operativno rukovodstvo.
Stari druže, neka ti je srećno i dugovječno!
Akad. Sreten Perović