Ako UN ne mogu da spasu Ukrajinu, koja je svrha njihovog postojanja?

DANU, sa indignacijom posmatra, frazeološko izbjegavanje naših institucija i politickih frakcija, da iskažu, na pravi način, svoj odnos prema agresiji i okupaciji Ukrajine. Prava zbrka umova i pojmova. Nije ovdje suština  svrstavanja ko je za Rusiju, a ko za  Ukrajinu. Pitanje je hoćemo li spasiti temelje slobode i demokratije naše civilizacie. Da li će opstati principi UN, a time i one same. A to znači, da li UN imaju mehanizme i snagu da zaštite svoje članice od okupacije. Ali praktično, a ne deklarativno i teoretski. Zar Zelenski mora da moli za prava svoje države, koja mu pripadaju po propisima UN. Da li će u 21. vijeku biti shvaćeno, da narod neke države čini naciju te države, bez obzira od kojih i koliko entiteta se sastoji.  Šta su ljudska prava, ako neko može da upadne u drugu državu, ubija i ruši. Sa pravom kaže general Grahovac, treba biti zabrinut za mentalno zdravlje ljudi koji proizvode zločine. Ovo je pekretnica civilizacije, i ispit za opstanak UN, ili povratak u takozvani pećinski nacionalizam. Ovo je pouka i poruka šta treba UN  odmah da urade. Ako ne mogu UN da spasu Ukrajinu, ili bilo koju drugu državu od ovakvih dejstava, koja je svrha njihovog postojanja

Evidentna slicnost postoji izmedju Crne Gore i Ukrajine. Poslije 1918. godine Crna Gora je doživjela bratsku okupaciju i nestanak, iako je bila članica Savezničke koalicije Velike Antante u I Svjetskom ratu. Crna Gora je imala svoj Gladomor, jer je bratski bilo zbranjeno od okupatora obradjivat njive. Što će hrana Crnogorcima je li? Tada nije bilo višecjevnih bacača, ali su zato bratski spaljivane Crnogorske žene i djeca u sopstvenim kućama. Aktuelna denacifikacija Crne Gore nastavlja se i u 21 vijeku. Strana crkva je otela svu Crnogorsku crkvenu i državnu imovinu, a strani popovi nam doveli za Predsjednika Vlade, vjerovali ili ne, čovjeka koji u sred Prijestonice izjavljuje “da sam se ja pita Crna Gora ne bi postojala”. Nevjerovatna sličnost. Pa ko može onda bolje razumjeti Ukrajinu od Crne Gore.

Sve ovo, na drugi način, lijepo je rekla jedna Ruskinja-Marie Oleinik. Treba li mi biti žao što sam Ruskinja? Treba li se stidjeti? Da li nas sve Ruse smatarju odgovornim za Putinove postupke? I mi smo žrtve ovog sve više totalitarnog režima. Ne mogu odagnati osjećaj srama. Zbog svega mi je žao što sam Ruskinja. Crnogorci, mi volimo miroljubive i Ruse i Ukrajince, i ne brukajmo se da smo veći Rusi od Rusa, indirektno nam poručuje Ruskinja Marie Oleinik.

 

DUKLJANSKA AKADEMIJA NAUKA I UMJETNOSTI